Farmakoterapija

Farmakoterapija u psihijatriji (psihofarmakoterapija) je u najširem smilu reči naučna
disciplina koja se bavi proučavanjem i primenom psihofarmaka, odnosno lekova koji se
koriste u lečenju psihijatrijskih poremećaja. Psihofarmake propisuje lekar psihijatar a nakon
učinjenog detaljnog pregleda (psihijatrijska procena, psihodijagnostika, po potrebi psihološko
testiranje), uvida u sveukupno somatsko stanje i dosadašnje lečenje pacijenta, kao i sa
spoznajom o mogućim alergijama, prethodnim neželjenim reakcijama na neki lek, kao i o
uticaju ranije propisane terapije na aktuelne simptome (ako se pacijent ranije lečio). S tim u
vezi, kod svake dobro postavljene indikacije, lek može samo da pomogne. Nikako se ne
savetuje da se psihofarmaci, tačnije lekovi uopšte, uzimaju „na svoju ruku” i „po potrebi”, što
je relativno čest primer u opštoj populaciji.
Osnovna podela psihofarmaka obuhvata više grupa lekova: anksiolitici, hipnotici,
antidepresivi, antipsihotici, stabilizatori raspoloženja, psihostimulansi, lekovi za lečenje
bolesti zavisnosti, i lekovi za lečenje demencija. Premda sam naziv grupe govori o glavnom
učinku samog leka, većina je registrovana za više psihijatrijskih poremećaja, a neki se
primenjuju i off label a na osnovu publikovanih kliničkih dokaza iz prakse.
Psihofarmaci su lekovi sa relativno malom terapijskom širinom, što znači da se nikako ne
smeju uzimati bez proskripcije lekara specijaliste. Kada se jednom počne sa korišćenjem leka,
važno je dosledno poštovati dozni režim kao i vreme uzimanja leka u toku dnevno-noćnog
ritma, kako bi se postigla i održavala stabilna koncentracije leka u krvi i time i najbolji efekat
a sa ciljem da se izbegnu potencijalna neželjena dejstva. Odluku o obustavi leka donosi
psihijatar, na osnovu procene stanja pacijenta, i u dogovoru sa pacijentom, a u cilju
izbegavanja eventualnih simptoma obustave lek.
Iako postoje različite predrasude u vezi sa psihofarmacima, važno je imati u vidu da
adekvatno propisan lek, u adekvatnoj dozi, od strane stručnjaka, ako se koristi redovno,
dovoljno dug vremenski period, može samo da dovede do poboljšanja sveukupnog
funkcionisanja i psihičkog zdravlja pacijenta.